Vela Luka - Otok Korčula

GENERAL INFORMATION

Otok Korčula po svojim prirodnim ljepotama i razvedenosti svoje obale spada među najprivlačnije otoke Mediterana. Dužina otoka je 46,8 km, a površina 276 km². Dužina obale je 182 km a oplemenjuje je 195 očuvanih uvala i rtova te 48 otočića.

Korčula je otok s najbujnijim raslinjem na Jadranu, prekriven je stotinama vrsta mirišljivog mediteranskog bilja i bujnim borovim šumama po kojima je u dalekoj prošlosti dobio ime Korkyra Nigra,

a jedna od najvećih prednosti Korčule kao turističkog otoka je čistoća i bistrina mora koje ga okružuje tako da možete uživati u plivanju, ronjenju u podmorskom svijetu flore i faune, jedrenju na dasci, u šetnjama kroz borovu šumu, spuštanje u špilje, na teniskim i drugim igralištima.

Glavna naselja na otoku su: grad Korčula, Lumbarda, Račišće, Žrnovo, Pupnat, Čara, Smokvica, Blato i Vela Luka. Korčula je i izlog europske kulture koja je na njemu tisućama godina ostavljala svoje tragove kroz grčku, rimsku, ilirsku, hrvatsku, mletačku civilizaciju. Danas je Korčula povezana s Europom i svijetom brodskim i trajektnim vezama, cestama i zračnim lukama u Splitu, Dubrovniku i Zagrebu.

Korčula je sačuvala tradiciju održavanja viteških igara. Korčulanski pomorci i putnici donosili su u svoj zavičaj i spektakle koji su im se svidjeli te su ih prilagođavali svom ukusu i mašti. Tako su nastale viteške igre: moreška, moštra i kumpanija. Plesači su odjeveni u slikovite izvorne nošnje.

Marco Polo

Rođen: 1254. godine na otoku Korčuli
Umro: 8. siječnja 1324. u Veneciji

Oko mjesta njegovog rođenja postoje mnoga sporenja no najvjerojatnija i znanstveno najutemeljenija verzija je ipak mjesto Korčula na istoimenom otoku. Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo.O podrijetlu imena također ima sporenja, talijansko ili hrvatsko podrijetlo, ali najlogičnija se čini pretpostavka da je ime slavenskog (hrvatskog) podrijetla i dolazi od ptice vodarice koja se u tom kraju nazivala pol.

Tome u prilog ide i sam grb obitelji Polo koji u sebi sadrži slike četiri ptice vodarice, štoviše i sam Marko se potpisivao s Pol,a ne latiniziranim Polo.

Njegov otac i stric bili su venecijanski trgovci koji su imali podružnice u Carigradu i na Krimu i koji su igrom slučaja došli i do samog dvora mongolskog vladara Kublaj-kana. Dvadesetak godina kasnije - 1271. braća Polo krenula su natrag u Kinu, a sa sobom su odveli i sedamnaestogodišnjeg Marca. Mletački trgovci prešli su preko Hormuza, Taškenta, Kataje i stigli do velikog kana u proljeće 1275. Kublaj-kan je zavolio Marca Pola, te ga postavlja za svoga tajnog savjetnika, a poslije i za namjesnika jedne pokrajine. Marko je Polo postao kanov pouzdanik i ostao u njegovoj službi punih 17 godina.Proputovao je mnoge zemlje Dalekog istoka sve do današnje Burme i Vijetnama i upoznao mnoge jezike i običaje tih naroda. Godine 1292. pružila se Marku Polu, njegovu ocu i stricu prilika da se vrate natrag i nakon tri godine putovanja stigoše god. 1295. u Veneciju, gdje su se i dalje bavili trgovinom iako su se već obogatili na svom dugogodišnjem putovanju po Dalekom Istoku s kojeg su donijeli mnoštvo ˝čudesa˝ u Europu, zbir je njihove legendarne odiseje.

Tri godine nakon povratka, god. 1298.kao zapovjednik mletačke galije, sudjeluje u najvećoj pomorskoj bitci srednjega vijeka, onoj između Venecije i Genove, koja se zbila pred Korčulom.

U tom okrutnom pomorskom boju Venecija je doživjela poraz a među zarobljenicima je bio Korčulanin Marko Polo, koji je, nakon četiri dana u korčulanskoj tamnici, proveo godinu dana u đenovskom zarobljeništvu. Tad je Marko Polo imao vremena razmišljati o dogodovštinama sa svog dugog i zanimljivog putovanja po istočnim zemljama. Te svoje doživljaje on priča svom zatvorskom sudrugu u zatvoru Rustichelliju, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u knjizi: Livre des merveilles du monde, "Čuda svijeta" knjiga tiskana u nekoliko desetaka primjeraka na pergamentu jer tada u Europi još nije bio izumljen papir.

Danas je ta knjiga poznata pod talijanskim naslovom: Il millione, i druga je najprevođenija i najčitanija knjiga u ljudskoj povijesti nakon Biblije.Tisuće pustolova i istraživača nadahnjivali su se njegovim pričama, te su kretali u nepoznato, željevši vidjeti i doživjeti barem djelić onoga o čemu je Marko pričao. Najpoznatiji među njima je bio Kristofor Kolumbo.

O knjizi ˝Il millione Njemački je kartograf Johannes Schöner zapisao 1533. godine: "Iza Sinae i Ceresa (mitskih gradova središnje Azije)... otkrića mnogih zemalja zasluga su Marka Pola... obale tih zemalja nedavno su oplovili Kolumbo i Amerigo Vespucci u svojim putovanjima po Indijskom oceanu." Pokazat će se, dakako, da Kolumbo nije stigao do predjela koje je opisao Marko Polo, jer ga je na putu do njih zaustavilo kopno koje će po Amerigu biti prozvano - Amerika. Ali, preko crte obzora, Kolumba i druge velike istraživače privlačili su upravo Markovi živi prikazi. Poznato je da je Kristofor Kolumbo (1451.-1506.) posjedovao jedno latinsko izdanje Markove knjige i u bilješkama koje je pravio tokom putovanja uspoređivao vlastita otkrića s mjestima koja je Marko opisao.

Zanimljivost Poznato je da se riječ (broj) milion (milijun) dovodi u vezu s Markom Polom. Ali zašto? Kada se je vratio u Veneciju pričao je svoje doživljaje, čak i megalomanski uvećavajući činjenice, opise i brojke. Ubrzo je po tome postao poznat, te su dotadašnje "normalne" brojčane oznake i relacije postale premale da bi pratile njegova opisivanja. Ali za broj 1 000 000 tada nije bilo posebnog brojčanog izraza nego se je koristio naziv tisuću tisuća. Kako je njegovo drugo ime bilo Emilio (dakle puno ime: Marco Emilio Polo), to se ubrzo među mletačkim pukom proširila kovanica "emilioni", iz čega je, sitnim modificiranjem, "rođen" novi broj.

Marko Polo umro je 8. siječnja 1324. u sedamdesetoj godini života. Pokopan je u crkvi Svetog Lorenca.